faza: opiranje

Sablasno jutro ovdje.
Kiša, magla, i crvena svjelta sa kranova u daljini.
Da nema ljudi koji žure ili cekaju, bilo bi apokalipticno.
Meni je sad apokalipticno.
Pomislim da nema nas sljedeće sedmice, možda za dvije i eto, apokalipticno ispod rebara.
Tijesno u plućima, i u grlu, oci gore i bezdan, beznadje.
Onda se glava dozove, sjeti se tijelo da je u tramvaju sa ljudima koji žure ili cekaju.
Na putu djeca na rolerima, pred kojom su sve odluke svijeta i bude mi teško, odrasli koji imaju hrabrosti sjesti na biciklo dok kisa pada u januaru, bezživotna tijela koja gledaju tupim ocima u prazninu cekajući tramvaj. Bude mi jos teže, vidim sebe u odrazu na prozoru tramvaja.
A najteže je što moram nastaviti dalje, i šta ako to bude bez tebe. Šta ako te nema tu za moj rodjendan, tvoj rodjendan, za sve planove što smo imali i za sve stvari što jos nismo stigli.
Sablasno jutro, dan i noć. Svaki dan i tjeskoba u grlu.
 

​

​

Januar 18, 2024