FAZA: OPIRANJE

Sablasno jutro ovdje.
Kisa, magla, i crvena svjelta sa kranova u daljini.
Da nema ljudi koji zure ili cekaju, bilo bi apokaliptcno.
Meni je sad apokalipticno.
Pomislim da nema nas sljedece sedmice, mozda za dvije i eto, apokalipticno ispod rebara.
Tijesno u plucima, i u grlu, oci gore i bezdan, beznade.
Onda se glava dozove, sjeti se tijelo da je u tramvaju sa ljudima koji zure ili cekaju.
Na putu djeca na rolerima, pred kojom su sve odluke svijeta i bude mi tesko, odrasli koji imaju hrabrosti sjesti na biciklo dok kisa pada u januaru, bezzivotna tijela koja gledaju tupim ocima u prazninu cekajuci tramvaj. Bude mi jos teze, vidim sebe u odrazu na prozoru tramvaja.
A najteze je sto moram nastaviti dalje, i sta ako to bude bez tebe. Sta ako te nema tu za moj rodjendan, tvoj rodjendan, za sve planove sto smo imali i za sve stvari sto jos nismo stigli.
Sablasno jutro, dan i noc. Svaki dan i tjeskoba u grlu.
 

​

​

Januar 18, 2024